For Ted..

It's been a month now.. One whole month of just walking back and forth, going nowhere.. But I started meditating, which makes me feel like God still has hopes for me. None of it makes sense to me anymore. But I never lose hope..

I had a great evening last night. I got some gemstones as a gift from a friend who does solar yoga. They made me feel SO good! Really! There is something about it..

It wasn't easy at all. Not studying. Acting as if everything was normal, when it's not.. Or at least it wasn't.. A lot of guys just ran ito me. I pretended that I know them, and in fact, I didn't. I don't know what to think or say...

I feel peaceful now that I'm with myself. 

A film reminded me of Ted. Still haven't read his book. If he was here, he would know what to tell me. I can feel him now. I feel you... How I wish you could talk to me and advise me. I needed someone. I was alone for too long. And then again, we're all alone. I need to learn that.

I stopped going to lectures, Ted. I stopped studying. I don't hang out with people from my faculty. Because theý're way too different from me...

Wish you were here..
Bisous, as you first taught me...

K

Ucili su me da kada nesto JAAKO zelim , i tako se hrabro borim za to, na kraju to i dobijem.
Kako to da nije tako ispalo i ovog puta.? A trebalo je. I treba. Necu odustati od svoje zamisli, jer znam da ako je u mojoj glavi, ona je i u tu negde u REALNOSTI!
Potreban mi je neko. Neko ko mari, neko ko je nezan i divan.

Ljubav na sve strane, ljubav u svim sferama. :) Osmeh, sreca, radost neprestana. Ni o cemu manje ne mastam!

ZATO MOLIM UNIVERZUM, BOGA I LJUBAV, I ZIVOT  ZAJEDNO da mi PODARE nesto takvo SADA!
Pogledajte me.. Molim vas!!!

Osecam se divno. Osecam kao da lebdim napokon u nekom prostoru koji je za mne siguran. 

Ima li necega lepseg od ovoga? Nisam ni sumnjala da ce mi se ovaj osecaj srece vratiti i da cu ponovo poceti da letim. Kao sto kazu: Ne odustaj, budi POZITIVNA, i sve sto je lepo u zivotu probaj!

Ne propustaj prilike.

Spavala sam samo 3 sata, i to sa prekidima, ali ipak sam smogla snage da ustanem i odem na ispit iz latinskog, koji je bio tezi nego sto sam ocekivala. Ali uradila sam gotovo sve.

Ne zelim da mi niko krade moju dragocenu energiju.. Kao sto mi je Eshana rekla: "Ti treba da cvetas sada".

A ja treba i da je poslusam.Napokon cu uzeti i popuniti tabelu stvari koje treba da radim. Napravim plan i delim lepe trenutke sa samom sobom i sa ljudima. To je najlepse.

E sada.. Vratila bih se na temu momka.. NE TREBA da budem opterecena uopste time. Ne treba ni da pokusavam. Treba da verujem Prirodi, Bogu, svemu. Treba da radim stvari koje me cine srecnom!

A to je citanje, pisanje, setnja, trening, izlazak samo zbog igranja (naredni vikend)..

Jedino sto stvarno zelim jeste da osecam to Jedinstvo sa svojim Tvorcem, Ljubavlju, i da se to NIKADA ne prekida. Uzivanje u tome je privilegija.

Uopste ne zelim da mislim o strahu, tj. moj naredni korak jeste da se oslobodim straha. On je iluzoran. Isto tako, ne zelim da Bogu smeta taj nacin mog zivota kakav sam izabrala. Meni je Ljubav svakako zapisana :)

<3 nbsp="">

Ne znam sta se dogadja u Kosmosu

Nije mi jasno kako se ovo ide dalje.. Zasto toliko muskaraca oko mene, a nigde onaj pravi.. Cemu to? Otkud?Kuda idem? Provela sam dane tugujuci za ljudima kojima nimalo nije bilo stalo do mene.. Zar to nije tuzno?

Oni u ovom trenutku nisu sposobni da me vide. Kao da je na njihove oci stavljen veo koji ih prikriva i oni se u njemu gube. Jedino sto vide je telo .. Ne  dusa. Ne srce.
Čovek je čudno bice. Neshvatljivo ako ne pogledaš dublje u njegovu suštinu. Isto tako i nezamenljivo.